Naime, nadšumar je jednom prilikom ugledao Janicu i rekao mu da je elegantna i posebna poput breze. Isticala se Janica po njemu u gomili sličnih cura iz sela koje su bile snažne i rumene. Za razliku od njih, Janica je bila krhka, fina, tanka, baš poput breze.
I tako je Marko oženio Janicu, dok se cijelo selo tome čudilo. Janica nije mogla vjerovati da je Marko izabrao upravo nju i radi toga je bila iznimno sretna. Marko je bio i poznati barjaktar u selu. Kada god su trebali biti održani neki svatovi, Marko je bio pozvan jer je bio pravi veseljak.Uskoro je tako trebala biti održana svadba kod Žugečića. Žugečići su bili jako bogati i Marku je bila čast što su ga pozvali na svadbu za barjaktara. No, Marka je mučila bolest Janice. On se bojao da će Janica možda umrijeti prije nego što svadba bude održana pa onda on neće moći ići. A tako je htio predvoditi te svatove.I baš se to dogodilo, Janica je naglo umrla. Toliko naglo da joj čak nisu uspjeli zapaliti niti svijeću. Njezina svekrva, kata Labudanka, bojala se radi toga i božje kazne. Marko je u to vrijeme radio i dalje na klopki u dvorištu. Kada je ugledao bijelu golubicu iznad krova, znao je da je Janica umrla. Jer u selu nije bilo bijelih goluba.Tada je Marko ušao u sobu kod Janice i ugledao njezino beživotno tijelo. Ona je izgledala nekako drukčije, bila je smanjena. Umrla je tako i nije vidjela Marka iako je to željela više od svega.Troškovi pokopa su bili jako visoki. Mika Labudan je bio upoznat s time. Tada se sjetio i bdijenja koje se dogodilo prije, kod pokojnog Jakoba Dugijana. Naime, uz njega na bdijenju su se svi tako napili da su počeli slaviti. Kada su slučajno u kuću ušli ljudi koju su tada onuda prolazili, ostali su zaprepašteni kako ljudi pjevaju i plešu uz mrtvo tijelo. Otišli su brzo čim su ušli, što brže i u strahu.
Mika je pazio da se kod njega ne dogodi nešto slično. Bilo mu je jako žao mlade Janice. No, ipak morao je malo popiti da ublaži tugu i bol. Za vrijeme sprovoda tako se poskliznuo da je pao u jamu. Jedva su ga preplašenog izvukli van.
Prolazili su polako dani bez Janice. Kuća je ostala prazna za nju i njezinu kćerkicu. Prošlo je osam dana i Marko je i dalje razmišljao o svadbi na kojoj je trebao raditi kao barjaktar. Mislio je kako su uspomene ipak presvježe da bi prisustvovao svadbi i da bi se veselio.
Ipak je otišao na svadbu i veselio se tamo. Plesao je, pjevao, čak i s drugim curama i snahama. A tada je došlo do velike tučnjave. Momci iz Žugečić brda su ga napali jer je plesao s njihovim djevojkama. Jedva se nekako Marko uspio izvući nakon tučnjave, a ostao je sav poderan i raskrvavljen.
Još pod dojmom i jako ljut, otišao je po pušku koju je imao kod kuće. Bila je lijepa noć obasjana mjesečinom. Marko je trčao da što prije dođe do kuće i do puške. Bio je ljut, pun modrica i pijan, a onda je zastao. Na rubu šume vidio je – Janicu. Bila je odjevena sva u bijelo, visoka i vitka. Ostao je stajati sav zaprepašten. Od straha se nije mogao niti pokrenuti. Stajao je tako sve do jutra, kada je počelo svitati. Tada je shvatio da to nije bila Janica, već breza.
Marko je bio posramljen te se umoran zaputio kući gdje je i zaspao. Kada se probudio uputio se do breze da je odsijeće. No, nešto ga je u tome spriječilo. Zastao je pored nje, shvativši da je ona lijepa, vitka i fina te je nije imao hrabrosti odsjeći.
Nema komentara:
Objavi komentar