Otac je u dvorištu njegove kuće posadio po jedno stablo za svaku godinu što ga nije bilo. Muškarca nije bilo jer je toliko godina bio u zatvoru, gdje ga je smjestio presretač. Presretač provocira muškarca. Podbada ga i ispituje sjeća li se došljak i dalje puta do svoje kuće, sjeća li se svojih sumještana.
Presretačev podrugljiv ton osjeti se I u njegovoj namjeri da muškarcu objasni okolnosti pod kojima ga je prijavio Udbi, zobg čega je izbivao iz sela. Presretač ima želju da došljak mještanima objasni tko je krivac za uhićenje I poslanje u zatvor. Došljak govori da je to stvar prošlosti, da ljudi znaju tko je krivac jer se u malome mjestu sve dozna, da isto tako vidi da su tu u pitanju spletke i da u tome ne želi sudjelovati.
No, presretač mu odgovara da unatoč tome što se zna krivac njegova odlaska u zatvor, trebaju obojica otići iznad sela i glasno uzviknuti ime i prezime osobe koja je došljaka poslala u samicu.
Presretač govori:
“Istina se mijenja. Zapravo, možda ne istina, ali se mijenjaju okolnosti zanjezino utvrđivanje. … Svi su oni vjerovali da si bio kriv. Ali danas ne vjeruju. Danas vjeruju da sam ja kriv i traže istinu. – Bojiš se da ne optuže tebe? Zbog mene? – Ne. Bojim se da ne ostanu bez istine.”
Vidi se kako presretač vješto manipulira riječima i pokušava došljaka navesti na novo počinjenje grijeha. No, došljaku je bilo dosta zatvora i u potpunosti ga želi izbjeći. Shvaća da ga presretač želi prevariti i ruga mu se.
Došljak govori da se, očito, istine razlikuju od čovjeka do čovjeka. Da je nekome nešto istine, a drugome to nije tako. Došljak zaključuje:
“Ne možes se iz zablude odmah u istinu. Prečicom. Tako nikad nije bilo. Mora proći neki proces. … Bojiš se ljudi. Da te ne bi krivo gledali. … A što ako ih uopće ne zanimaš?”
Došljak sada presretaču objašnjava razliku između istine i utvrđivanja istine. Sada došljak postaje presretač koji utvrđuje realno stanje i činjenice.
“Jesi li ikad razmišljao da si sebičan? Brineš se samo o sebi. O svojem ugledu među njima. A ne brineš o njihovu ugledu među nama dvojicom.”
Pripovijetka završava dijalogom na čijem se kraju presretač I zatvorenik udaljuju jedan od drugoga jer zatvorenik ne želi da se istina mijenja. Jer ona je takva kakva je. I nema je smisla ponovno propitkivati I mijenjati je. Ona je činjenična i kao takva ostaje zabilježena u tuđim glavama, s njihovom osobnom interpretacijom.
Život teče, vrijeme prolazi. On je sada na slobodi i to mu je bitno. Ne želi da ga itko vidi s presretačem.
Poruka djela nam govori da je istina jedna, no može biti shvaćena na više načina – toliko, koliko ima ljudi jer si oni dozvoljavaju interpretaciju činjenica. Čovjek se mijenja s obzirom na životne okolnosti, ali istina ne, ma kakva god da ona bila i kome god ona odgovarala ili ne.
Nema komentara:
Objavi komentar