Ali oni ne idu skupa u školu. Dolaze svatko za sebe jer su se posvađali. Preko ljeta, kad su se djevojčice i dječaci okupljeni kod Drage odlučili igrati svatova, djevojčice se nisu mogle dogovoriti koja će od njih biti mlada. Draga se dosjetila da će to riješiti brojalicom i tako je odlučeno da će ona biti mlada. Za mladoženju je izabran Pero. Svatovi su izgledali kao pravi i kretali su se u povorci sve dok ih nije prekinuo Ljuban i dvojica prijatelja koji su iskočili iz grmlja. Pero se naljutio i njih dvojica su se potukli, a onda je Pero kukavički pobjegao. Razbježali su se i ostali svatovi, a Ljuban i njegova dvojica prijatelja su uzeli koprive i trčali za njima, žareći ih po nogama. Draga je bila ljuta, a Ljuban joj je rekao da je to učinio zato što nije bio pozvan na igru. Nakon toga, dugo su se ljutili jedno na drugo, a Pero nije izlazio iz kuće jer se bojao Ljubana.Sad su svi oni bili đaci četvrtog razreda. Jednog dana učitelj im je pričao kako su prije postojale zadruge u kojima bi svaka osoba imala svoja zaduženja, a svi zajedno bi uživali u plodovima rada. Predložio je da bi bilo dobro da i učenici u razredu osnuju zadrugu. Svi bi imali jednaka prava i sami bi se o svemu brinuli, bez uplitanja učitelja. Morali bi pokazati da su zaista odgovorni, ali za početak morali bi odabrati domaćina zadruge. To je bio problem jer su svi htjeli nekog drugog za domaćina. Pero je podmićivao djevojčice, obećavši im lijepe slike ako njega izaberu, a dječacima orahe i šljive. Nakon nekoliko dana, promijenio je mišljenje i sad je učenike podmićivao raznim stvarima kako ne bi izabrali Ljubana. Čak je i Dragu pokušao podmiti dinarom, ali ona ga nije htjela niti pogledati. Međutim, najviše glasova skupili su upravo Ljuban i Draga, a između njih dvoje pobijedio je Ljuban. Zadrugu su zato nazvali Ljubanovac. Pero je bio jako ljut i razočaran zbog toga.Zadrugari su redovno održavali sastanke, a Pero ih je sve izbjegavao sve do jednog iznenadnog sastanka koji nije mogao izbjeći. Bio je zabrinut jer je prije napao Ljubana i bacio kamen na njega, ali je promašio, a Ljuban mu je obećao da ga neće tući nego će ga prepustiti na milost i nemilost razredu na idućem sastanku. Ipak, nije ga izdao i Pero je odahnuo.
Na sastanku su zadrugari priopćavali o dobrim djelima koja su učinili tog tjedna. Većina je priopćila da je učinila neko dobro djelo Ivkici i saznalo se da je ona namjerno izazivala učenike i onda im prijetila da će ih prijaviti, ako ne budu dobri prema njoj. Kako bi poboljšali zadrugu, odlučili su da će skupljati novac i od toga kupiti higijenske potrepštine i razne dječje časopise. Na kraju sastanka, Ljuban je pročitao pismo koje je stiglo iz grada, u kojem se pozivaju učenici da dođu na higijensku izložbu. Svi su učenici željeli ići na putovanje pa su odlučili da će skupljati novce kako bi mogli platiti put. Izlet su dogovorili za veljaču jer su se nadali da će zima do tada već popustiti.Izlet je bio veliki događaj, pogotovo jer mnogi đaci nikad nisu bili izvan svojeg sela. Zato su na dan izleta svi bili jako uzbuđeni. Jutro je bilo odviše toplo, a Ljuban je to uzeo kao loš znak i zabrinjavalo ga je. Đaci su se skupili u školi, a onda se svi zajedno uputili prema vlaku, gdje su imali poseban vagon samo za sebe. Dobili su dopuštenje da preko cijelog vagona kredom napišu “zadruga Ljubanovac”. U gradu su posjetili tiskaru gdje su bili zadivljeni jer su saznali na koji se način tiskaju novine, a zatim tvornicu suhomesnate robe i tvornicu čokolade.
Nema komentara:
Objavi komentar