Hladnoća i snijeg prekrivali su cijeli predio. S obje strane smrznute rijeke nadvijala se jelova gora. Vladala je tišina i pustoš. Unatoč okrutnom okruženju koje nema milosti, u tom predjelu ipak je bilo života. Psi su dahtali dok su vukli sanjke. Bili su povezani kožnim remenjem. Na prednjem dijelu hodao je jedan čovjek, drugi ih je pratio. Treći nije uspio pobijediti rigorozne vremenske uvjete i podlijegao je ozljedama. Njega su vozili u saonicama.
Muškarci su koračali u tišini kako bi uštedjeli energiju i dah. Uglavnom je vladala gotovo jeziva tišina, ali sad je zrak parao zvuk vučjeg zavijanja. Muškarci su bili svjesni opasnosti, jer meso je na ovim predjelima i u takvim uvjetima rijetkost.
Henry i Bill odluče da je vrijeme za odmor. Skrenuli su u šumarak kraj smrznute rijeke i ondje postavili šator. Skuhali su grah i kavu, pa dok su objedovali, Bill objasni prijatelju kako imaju šest pasa, ali jutros kad ih je hranio bilo ih je sedam. Čini mu se da ih prati jedan od vukova. Henry je mislio da je njegov prijatelj postao paranoičan od hladnoće.
Kad su završili s večerom, već se spustio mrak. Nisu vidjeli ništa oko sebe, osim nekoliko parova svjetlećih očiju koje su napravile krug oko njihova logora. Ubacili su još drva kako bi se vatra rasplamsala i otišli na spavanje, dok su se psi skupili u krug i tiho režali na posjetitelje.
S obzirom na to da su sad imali samo tri psa, morali su se ranije zaustaviti jer oni nisu sami mogli podnijeti teret saonica. Prije nego što su se ponovno ulogorili, ugledali su vučicu kako ih prati i promatra gladnim pogledom. Bill se ranije odvojio od saonica kako bi proučio čopor i nije im se dobro pisalo. Bilo ih je mnogo i očito su bili gladni, vidjela su im se rebra. To znači da bi uskoro mogli napasti iz očaja. Nekoliko trenutaka su promatrali vučicu, zatim Bill odluči iskoristiti priliku i digne pušku, ali ona istog trena pobjegne u šumu. Ako su vučici psi dovoljno poznati da se s njima hrani, sigurno joj je poznata i puška.
Tijekom noći morali su se nekoliko puta ustajati kako bi dodali drva u vatru i tako držali vukove na sigurnoj udaljenosti. Bill je vidno klonuo duhom, pa Henry odluči kako bi ga sutra morao malo ohrabriti.
Bill više nije mogao podnijeti taj pritisak pa zgrabi pušku i krene prema Jednouhom kako bi mu pomogao. Henry je znao da mu nema pomoći. U jednom trenutku čuo je psa kako je zacvilio, a zatim je upregnuo sanjke i požurio kako bi što prije pronašao utočište. Iako je gorjela vatra, vukovi su mu se približili više nego ranije. Mrak je sad predstavljao posebnu opasnost. Vukovi se nisu više toliko bojali vatre, pa su im se počeli opasno približavati.
Čak ni režanje Henryjevih uplašenih pasa više ga nije moglo održati budnima. Kronični umor svako malo bi ga svladao da bi ga opet glasno urlikanje probudilo. Tad bi poplašio vukove bacanjem ili mahanjem zapaljenih grana, no to je više bio posljednji, očajnički pokušaj. Više mu ni danje svjetlo nije predstavljalo sigurnost, jedva da se smio udaljiti od logora po još drva za vatru.
Vukovi su se u jednom trenutku ohrabrili i krenuli na njega. Uspio se obraniti pomoću vatre, ali posljednja dva psa su nestala. Napravio je krug od vatre i smjestio se u središte. Bio je iscrpljen, a kad je vidio da se vatra polako gasi i ostavlja slobodni prolaz u krugu, odustao je.
Probudili su ga ljudski glasovi. Okružila su ga šestorica muškaraca koji su ga tresli kako bi se probudio. Pitao je što mu se dogodilo, ali došljake je zanimalo lord Alfredovo tijelo. Njega je ostavio u sanduku na borovoj grani kako bi ga zaštitio od vukova. Bio je iscrpljen i pa Henry ponovno zaspe.
Nema komentara:
Objavi komentar