Elektricki spojevi u transu

Seljak na te njene riječi pođe raditi u polje, a Elektra na potok. Na putu susreće brata Oresta i njegovog prijatelja Pilada s pratnjom. Orest dolazi u rodni kraj s namjerom da osveti smrt svog oca. Njemu je bio na grobu i kao žrtvu prinio pramen svoje kose. Drugi razlog zbog kojeg se vratio je da pronađe svoju sestru. Dok Orest tako Piladu priča svoje namjere, ususret im dolazi Elektra, ali ju Orest ne prepoznaje: “Al’ eno, vidim, ide jedna sluškinja, / Na glavi ostriženoj nosi ona trh – / Iz vrutka vodu.” Prije nego im se približila, njih dvojica zađu u grmlje. Elektra nastavlja svoju plačnu tužaljku o ocu kojeg je ubila njena vlastita majka i o bratu koji ju je ostavio samu. Dolazi zbor argivskih djeva i poziva ju na slavlje Argivaca, koji su krenuli do božice Here. No Elektri nije do plesa i zabave jer su joj halje uprljane, kosa ostrižena, uopće ne liči kraljevni. Argivke joj govore da neće neprijatelja svladati suzama, nego molitvama bogu. Ali Elektra nastavlja:

Elektra spazi Oresta i Pilada u grmlju te se uplaši. Oresto joj prepriječi put i kaže joj da se ne boji. Oresto ne želi odmah otkriti svoj identitet, pa se pretvara da je glasnik Elektrinog brata: “Od tvoga dođoh brata, – tebi nosim glas.” Elektra se odmah zainteresira za bratovu sudbinu, pa spopade Oresta pitanjima je li joj brat živ i gdje se nalazi. Oresto kaže da dolazi u ime njenog brata provjeriti kako je ona, je li živa i sita. Oresto se zanima za Elektrin brak i kakav je suprug prema njoj. Ali ona za muža seljaka ima samo riječi hvale: “Siromah – dobar, prema meni skroman, svet.” I Orest osjeti prema njenom mužu poštovanje kad je saznao da mu je sestra još djevica. Elektra otkriva da ju je Egist oženio za seljaka, čovjeka niskog roda, kako ne bi rodila sina plemića, koji bi osvetio smrt njenog oca. Oresto iz daljnjeg razgovora s Elektrom saznaje da se ona ne bi ustručavala osvetiti oca, ako se njen brat pojavi. Ali otkriva da ne bi prepoznala brata i da se on vrati. Jedino bi ga znao prepoznati očev učitelj, koji je Oresta i spasio. Elektra prenosi preko Oresta poruku za samog Oresta:

“Orestu javi moj i moga oca jad,
U kakvoj halji dane vani trajem ja,
Kolikog gada puna sam i kakav krov
Sad mjesto dvora kraljevskoga krije me!”

Elektrin muž se vraća s polja i ugleda ženu kako razgovara sa strancima. Ubrzo saznaje da su došli kao glasnici te seljak iskazuje poštovanje prema njima i poziva ih u svoj skromni dom: “Ded uđ’te pod krov! Mjesto riječi lijepijeh/ Vi dare primit ćete, moj što krije dom.” Oresta ovakav seljakov čin gostoprimstva silno obraduje i ugodno iznenadi te on i Pilad prihvate poziv u kuću. No Elektri to nije bilo po volji, pa grdi muža što je primio goste u kuću, a zna da bijedno žive i da ih ne mogu dostojno poslužiti. Stoga šalje muža očevom učitelju koji je spasio Oresta, da dođe u njihov skroman dom i ponese štogod za jesti, jer će mu biti drago da od stranaca (Oresta i Pilada) čuje da je Oresto živ. Drugi čin završava pjesmom zbora argivskih djeva, koje pjevaju o strahoti Klitemnestrinog zločina i o kovanju Ahilejevog štita.